Knjige za celu porodicu
Naša priča
Naša priča je počela u redakciji.
Dok miris kafe klizi kroz kancelariju, naš sto ne prekrivaju rokovnici i planovi. Prekrivaju ga priče. Male porodične bajke iz svakodnevnice.
„Kasnim na posao jer sam praznio ceo ormar! Princezi je baš danas trebala haljina bela kao sneg, sa višnjama rasutim po njoj.”
„Moja mama postala baka pa sad trenira vožnju kolica u dnevnoj sobi… I da, oborila je vazu.”
Smeh nas sve preplavi, kao da su to male bajke koje beže iz ormara, iz kolica, iz srca.
U tim pričama prepoznajemo našu decu. Ali i sebe. Jer svi mi i dalje nosimo tu malu devojčicu ili dečaka u sebi.
Iz tih razgovora nicali su prvi listići ideja. Najpre šale na blokčićima. Onda skice na papiru. A zatim – knjige. Knjige koje nisu priručnici sa gotovim rešenjima, već mostovi od reči i slika. Mostovi koji spajaju roditelje i decu, bake i unuke, tetke i tate, učeći nas da kroz igru i humor razumemo čak i najzamršenije svakodnevne situacije.
Shvatili smo da porodica ne mora da bude savršena. Potrebni su smeh, pitanja, toplina i malo magije. Zato smo tu magiju pretočili u priče, a da bi svaka priča imala i dublji smisao, pozvali smo pedagoge, psihologe i vaspitače da nam pomognu svojim znanjem.
Tako je nastalo ono što danas zovemo Zbliž.
Iz naših života. Za sve porodice.
Jer svaki naš naslov nije samo knjiga.
To je osmeh koji smanjuje brige.
Rečenica koja otvara razgovor.
Priča koja zbližava.
I vi imate te male porodične bajke koje se kasnije prepričavaju uz osmeh.
Ako ih čuvate, već ste deo naše priče.
Čitanje je ritual u kojem vreme stane, stranice dišu, a reči postaju mostovi za zbližavanje.
Jer kada dete i roditelj zajedno otvaraju knjigu, knjiga tada prestaje da bude samo papir i slova. Ona postaje igračka, ogledalo, pozornica. Ponekad i vremeplov.
Zbliž tim
U našim pričama oseća se mudrost Malagucija i pristupa Ređo Emilija, maštovitost Lišanija, nežna struktura Marije Montesori, kao i životne faze koje nam je približio Erikson. Oslanjamo se i na Svetsku zdravstvenu organizaciju, koja je prepoznala deset ključnih životnih veština – i upravo su one utkane u naše knjige kao skrivena, a moćna podrška svakom detetu i roditelju.
„Ne možemo da naučimo dete kako da bude umetnik, ali mu možemo pomoći da samo razvije oko koje vidi, ruku koja sluša, dušu koja oseća.”
Marija Montesori
Recenzije
Prateći savremene trendove u nauci, knjiga koju držite u ruci pažljivo je osmišljena da spoji dva čitaoca – odraslog zaljubljenika (mamu, tatu, baku, deku, tetku, teču, strinu, strica, ujnu, ujaka, maminu najbolju drugaricu, komšinicu sa trećeg sprata) ili odraslog profesionalca (vaspitačicu, vaspitača) i dete/decu... Može se čitati i bez društva, ali će zablistati u punom sjaju kad se čita udvoje. Pisana je za čitanje sa decom, ali se može čitati i na sedeljci (ako uspete da je krišom uzmete od vlasnika). Dakle, ova knjiga je pisana i za prirodu i za društvo. Prisetite se svojih čudoništa i upoznajte čudoništa vaših mališana! Jedno malo čudo od autorskog tima sačuvalo je svoju dečju očaranost svetom i unelo svoja odrasla znanja o pedagogiji, književnosti i dizajnu da vas inspiriše i probudi čudoništa u vama. Neka čuda rastu!
prof. dr Dušica Filipović Đurđević
Odeljenje za psihologiju, Univerzitet u Beogradu – Filozofski fakultet
Nerazumevanja između roditelja i dece često proizlaze iz toga što deca svet vide drugačijim očima. Ona nisu samo manja verzija odraslih – njihovo mišljenje, doživljaj sveta i ponašanje oblikuju razvojne specifičnosti koje odraslima ponekad deluju zbunjujuće i izazovno. Knjiga „Niko nije kriv” ne samo da... smanjuje roditeljsku anksioznost i frustraciju već otvara prostor za smeh, razumevanje i nežniji pogled na svakodnevne izazove. Istovremeno, ona pruža odličan povod za razgovor sa decom – jer je, naravno, lakše pričati o Zaskutu koji povremeno napada decu nego direktno prebacivati detetu to što se ne odvaja od mame ili se boji da nešto kaže. Ova knjiga je dragocen alat za građenje mosta razumevanja između odraslih i dece. Kako autori navode – čudoništa ne treba terati, protiv njih je bolje ne boriti se, jer uz razumevanje i razumne granice pomažemo deci da ih prerastu.
dr Marina Videnović, naučni saradnik, Institut za psihologiju, Univerzitet u Beogradu – Filozofski fakultet
Sa svakom novom stranicom i likom tj. čudoništem prepoznavala sam bar jednog mališana sa kojim se svakodnevno srećem. Verujem da je cilj autora i bio da se emocije predstave kao sasvim uobičajena stvar, da nisu ni bauci ni čudovišta. Knjigu o čudoništima sam čitala sa decom iz svoje grupe, pokazivala im stranu po stranu...i pratila kako pokazuju začuđenost i radoznalost. To je potvrdilo da je idealna za zajedničko čitanje odraslih i dece, jer je i jednima i drugima potrebno da razumeju i prepoznaju ono sa čime se dete nosi. Zajedničkim čitanjem odraslih sa decom mogu se pronaći odgovori na mnoga pitanja i dileme, a i bolje razumeti, često neshvatljiv, unutrašnji svet. Zato, dete i knjigu u krilo! Jer krilo i knjiga su lek za sve.
Tatjana Nikolić
vaspitač, Predškolska ustanova „Pčelica”, Sremska Mitrovica
Saradnja
Verujemo da se knjige najbolje čitaju i žive u zajednici. Zato otvaramo vrata saradnje sa vrtićima, školama, bibliotekama, kulturnim centrima i svima koji brinu o deci i njihovom odrastanju. Ako i vi želite da deca kroz knjige otkrivaju svet emocija, igre i znanja – radujemo se da vas upoznamo.